Jer Kad Ostaris

jer kad ostaris

niko ne kuca na tvoja vrata

ni potok s ribama od srebra

ni mlado zdrijebe vlazna oka

ni jabuka u cvatu

niko

samo ja kad ostaris

kao oblak u tvojo kafi

doci cu u kromi kaputu

i cut cu kad ti se moje ime omakne

i krene

polako sama od sebe

posljednja suza za mene

jedan za drugim

vozovi polako prolaze

kao i obicno

stavit ces kacune i prozore

cini mi se da

mjesec ramazana pocinje

pomalo je tuzno

kada ostaris