Jedna zima sa Kristinom

Jedne proste Vojvodjanske zime,

na salasu prijatelja mog

malo drustvo se skupilo iz grada

sve mladici iz dugih skolskih dana

a na vratima doma, uz plamen petrolejke

se smjesilo lice na nas

Jedne proste Vojvodjanske zime

na salasu prijatelja mog

dok su ruke jos promrzle od puta,

dugo stresale pahulje s kaputa

ti si prisla i od srca mi pruzila

casu crnog vina

Kristina, Kristina

Dobra vam noc, prijatelji

dobra vam noc, dobro nam dosli,

dobra vam noc, prijatelji,

sjedite tu i zapjevajmo svi

Onda smo izasli na dvoriste

Ja i Kristina

Skripao je snijeg pod nogama

ljubio sam je, ljubio

Da li se sjecas, Kristina?