Vagabund

Govorila si, da je kraj,

al' tebi vjerovao nisam.

Tek kad su usne blijede

prišle ka mome licu,

u času tom sam znao sve.

Jurim po prerijama,

skitam po planinama,

tražim po sjajnim zvjezdama.

Borim se s vjetrovima,

skrivam se po šumama,

drugujem sa lutalicama.

Kad imam, plaćam za sve,

kad nemam, zivim ko prije.

Šta je život i smrt,

šta je strach,

postojiš samo ti.

Sanjam po vozovima,

spavam sa klošarima,

plačem za uspomenama.

U nekim potkrovljima

lažno se milujem,

sa umornim, tudjim ženama

Al' iznad svega si ti,

ti daješ nadu i moć,

da tražim dalje i dalje,

taj dom u kojem živiš ti.